Crna Gora, snaga i inspiracija
Svetlana Popović Vujotić
Turizam
Miris mora, ribe, vina, limuna i maslina. Opojna svježina planinskih vrhova, ukus pršute, kačamaka i rakije. Čista voda. Sigurno okruženje. Nasmijani domaćini. Riječi koje obavezuju. Tradicija koja se nastavlja. Ljudi čija ljepota se lako ne zaboravlja. Sve je to Crna Gora.
Živjeti u takvoj državi je privilegija. Sunce nas grije cijele godine, talasi i gorski vjetrovi ljeti rashlađuju, a snijeg zimi raduje. Jezera, rijeke, kanjoni, skrivene staze, pećine i uvale, neprestano pozivaju na avanturu.
Svijet je prepun atrakcija, ali rijetko gdje, kao na plavoj i zelenoj čoji Montenegra, ima toliko raznolikih darova prirode.
Nedavno sam upoznala istinskog „lovca na čudesa“ o kojima pišem. Ime mu je Miloš Đikanović. Dolazi sa Cetinja, iz srca prijestone Crne Gore. Povezala nas je javna izložba njegovih fotografija u Podgorici, pred kojima smo, kako ja, tako i gotovo svaki prolaznik kroz Njegošev park, ostali zadivljeni uslikanim prizorima.
Miloš Đikanović @__lovac_na_cudesa__
„Sve je krenulo spontano, u julu prošle godine, kada sam napravio nalog na društvenoj mreži Instagram, i počeo da objavljujem snimke i fotografije iz prirode. Nijesam imao neki veliki plan, osim želju da podijelim ono što volim“, kaže Miloš za „Argument“.
„Ljudi su to brzo prepoznali. Dijeleći moje objave, komentarišući fotografije i dajući mi podršku, pomogli su da moja ljubav prema Crnoj Gori, dopre do većeg broja ljudi, i postane glas koji inspiriše druge, da istraže prirodu i ljepote naše zemlje.“
Meandri Ćehotine
Đikanović je završio Pravni fakultet ali trenutno ne radi u struci. Priroda je njegova pasija još od djetinjstva.
„Priroda me naučila da usporim, da budem prisutan u trenutku i da se sa njom povežem. Ona je moja inspiracija i snaga. Izlazak u netaknuti dio Crne Gore, podsjeti me koliko je važno sačuvati ravnotežu između posla i ličnog života“, objašnjava Miloš.
Svaki slobodan trenutak prilika je za otkrivanje novog pejzaža i uživanje u njemu. Nekada je to zvjezdana noć, a nekada svitanje i izlazak sunca.
Pogled na Bokokotorski zaliv sa Lovćena
„Shvatio sam da su najvažniji oni momenti kada ne žurimo, a u prirodi vrijeme prolazi sporije. Ona je blago i lijek nemjerljive vrijednosti za naše tijelo i um. Podsjetnik koliko je malo potrebno da se čovjek osjeća ispunjeno. Crna Gora je biser Balkana i vjerujem da svako u njoj može naći svoj kutak, u zavisnosti od toga što voli“, poručuje Đikanović.
Strastveni ljubitelj divlje ljepote trudi se da kroz objektiv zabilježi i drugačija lica istih predjela. Prati njihove mijene u različitim godišnjim dobima ili vremenskim uslovima.
Durmitor
„Izdvojio bih Nacionalni park Durmitor, zbog netaknute prirode, gustih šuma, jezera i impresivnih planinskih vrhova (preko 40 iznad 2000 metara nadmorske visine). Zatim Prokletije, posebno pogled sa vrha Volušnica, prema veličanstvenim Karanfilima, možda jedan od najljepših planinskih pejzaža Balkana. Planina Lukavica i njeno prelijepo Manito jezero. Tamo ćete pronaći kristalno čistu izvorsku vodu i nenadmašno gostoljubive domaćine. Naravno, tu je i Lovćen, moja posebna ljubav“, naglašava Đikanović.
Ljudi su u početku sa dozom čuđenja posmatrali Miloša zbog čestih boravaka u prirodi. Sada ne samo da ga razumiju, već traže da budu u njegovom društvu, i osjete prostor u kojem živimo. I njemu, i njegovim pratiocima iz svih krajeva Crne Gore, pa i svijeta, najdraži način boravka u prirodi je kampovanje.
Lukavica, Kapetanovo i Manito jezero
Sreća je svuda oko nas, ali je često ne prepoznajemo.
„Poručio bih čitaocima da u današnjem vremenu, koje je brzo, opterećeno obavezama i pritiscima, svako treba da pronađe svoj put i ono što ga čini srećnim. Za mene sreća nije u titulama, bogatstvu ili statusnim simbolima, nego u jednostavnim i iskrenim trenucima, koji nas vraćaju sebi. Mir i zadovoljstvo nalaze se u najjednostavnijim stvarima“, zaključio je Đikanović.
Biogradsko jezero
Nadamo se da će fotografije Crne Gore, autora Miloša Đikanovića, koje o njoj govore jezikom duše, nakon Sekretarijata za kulturu Glavnog grada, prepoznati i uprave nekih drugih gradova, čime bi postale dio uzvišene misije, promocije ljubavi prema najljepšoj nam domovini.
Podgorica, Njegošev park