Rimskim metroom do antike
Svetlana Popović Vujotić
Turizam
Život u metropoli ni približno nije sličan idiličnim fotografijama sa razglednica, naslovnica ili društvenih mreža, koje autori plasiraju kako bi publici sugerisali da je upravo taj grad sinonim za rajsko mjesto.
Zašto ovo pišem? Zbog činjenice što usljed ogromnog broja stanovnika i turista na malom prostoru trpe svi, od pojedinca do zajednice. Urbana infrastruktura je maksimalno opterećena, visoki su troškovi života, prostor je ograničen, a stres, buka i zagađenje životne sredine su na vrhuncu.
Rijeke ljudi povećale su i otuđenost.
Ipak, u užurbanim milionskim košnicama neuporedivo su veće životne mogućnosti i sloboda izbora nego u malim mjestima. Bolje je obrazovanje, kvalitetnije je zdravstvo i zaštita prava. Kulturni sadržaji su izuzetni i dragocjeni jer daju dublji smisao čovjekovom postojanju utičući na njegovo mentalno zdravlje, kognitivni razvoj, emocionalnu inteligenciju, socijalnu koheziju i očuvanje tradicije.
To je jedan od glavnih razloga zašto svi putevi vode u Rim, pa i ovaj naš.
Istorijski kontinuitet „Vječnog grada“, kako ga je u prvom vijeku nove ere prvi put nazvao pjesnik Tibullus, već tri milenijuma traje, ostavljajući za sobom pad Rimskog carstva, brojna pustošenja, kuge i ratove.
Sve je dolazilo i prolazilo a Rim je opstajao. Ljudi ga nikada nijesu napustili a njegova moć je uvijek bila dominantna. Od čuvenih vojskovođa, političara i državnika: Iulius Caesar, Marcus Aurelius, car Traianus i Ciceron, preko neponovljivih umjetničkih velikana: Buonarroti, Bernini i Rafael, Rim je uspješno transformisao svoj identitet (kraljevina, republika, carstvo…), i ponovo se rađao spreman za život u novim okolnostima.
Otvoren za svijet usvajao je najbolja iskustva drugih naroda.
Smješten na sedam brežuljaka u centralnom dijelu regije Lazio, u stalnom je dodiru sa Mediteranom. Unutar teritorije Rima nalazi se Vatikan, najmanja država na svijetu, sjedište pape i duhovni centar Katoličke crkve.
Grad je kontinuirano investirao u sopstveni mit o besmrtnosti.
Dokaz direktnog i fascinantnog, planski i na istinitim arheološkim artefaktima zasnovanog nastavka mita o „Vječnom gradu“ je najnovija integracija prošlosti u funkcionalnu svakodnevicu 21. vijeka, kroz takozvanu arheostaciju – muzejske arheološke metro stanice: San Giovanni i novootvorene Colosseo–Fori Imperiali i Porta Metronia.
Koloseum, najveći i najpoznatiji amfiteatar na našoj planeti, nekada poligon za borbe gladijatora, lov na životinje i javna pogubljenja, jedno od novih svjetskih čuda, godišnje posjeti preko sedam miliona turista. Njegovu popularnost dodatno je osnažilo otvaranje metro stanice Colosseo-Fori Imperiali, krajem 2025. godine.
Stanica je samo jedna od nekoliko planiranih duž trase C koja spaja istočna predgrađa italijanske prijestonice i istorijski centar grada. Izgradnja je počela 2013. godine a zbog kompleksnih arheoloških iskopavanja trajala je znatno duže od planiranog roka. Istovremeno je otvorena i Porta Metronia.
Ovaj saobraćajni, putnički ali i svojevrstan turistički tranzit, sagrađen je na dubini preko trideset metara. Nalazi se ispod Koloseuma na nekoliko nivoa i funkcioniše kao podzemni muzej. Izloženi eksponati pronađeni tokom dugogodišnjih iskopavanja, zaštićeni su neprobojnim staklenim i pleksiglas vitrinama sa kontrolisanom mikroklimom, imaju diskretno osvjetljenje, jasne kataloške opise i 24. – satni video nadzor. Stalno je prisutno i fizičko obezbjeđenje.
Posjeta jedinstvenom arheološkom muzeju prilika je za upoznavanje istorije Rima od prvog vijeka prije nove ere do prvog vijeka nove ere o čemu svjedoče pronađeni antički bunari, ostaci antičke stambene kuće sa očuvanim freskama i termalnim kupatilima iz carskog doba, i brojni drugi upotrebni predmeti.
Poseban kružni otvor u prolazu koji povezuje linije metroa B i C pruža nesvakidašnji pogled na Koloseum odozdo.
Kako bi lakše i brže obišli sve nivoe do ili od perona, razgledajući muzejske postavke, putnicima i posjetiocima su na raspolaganju savremeni liftovi, komforne pokretne stepenice i prostrani hodnici.
Metro stanica Colosseo-Fori Imperiali projektovana je da svakodnevno primi do 50.000 posjetilaca.
Obilazak glavnog prostora ispod naplatnih rampi sa multimedijalnim ekranima i dijelom eksponata je besplatan, dok je za pristup nižim nivoima, sa najznačajnijim arheološkim otkrićima dovoljno kupiti kartu za metro.
Nakon završetka posjete muzejskoj arheološkoj stanici izlazi se direktno u srce antičkog Rima.
Prvi čovjek Rima Roberto Gvaltieri povodom otvaranja jedne od najimpresivnijih metro stanica u svijetu rekao je, između ostalog, da prisustvujemo istorijskom trenutku.
Podstaknuti njegovim izjavom ali i znatiželjom o mnogostrukim, pa i turističkim efektima takve ponude, potražili smo stav stručnjaka.
Naš sagovornik je Prof. dr Ante Mandić sa Katedre za turizam i gospodarstvo Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Naučni je saradnik nekoliko uglednih američkih koledža, autor i urednik stručnih radova iz oblasti eko i održivog turizma, uključen na listu 2% najcitiranijih istraživača na svijetu Stanford- Elsevier2025.
Argument: Da li je otvaranjem prvih arheoloških muzejskih metro stanica u Rimu počela era novog turizma u drevnom gradu i kako to tumačite?
Prof. dr Ante Mandić: Rekao bih da nije riječ samo o novoj etapi turizma, nego o novom razumijevanju grada. Rim je stoljećima bio mjesto u kojem se povijest promatra – sada postaje grad u kojem se povijest svakodnevno prolazi. Stanice poput Colossea i Porta Metronie pokazuju da baština više nije izdvojena kulisa namijenjena povremenom obilasku, nego aktivni dio urbanog života. To je važna civilizacijska promjena.
Argument: Je li primjer stanice Colosseo zaista demokratizacija kulture i turizma kroz integrisanje nasljeđa u svakodnevni život?
Prof. dr Ante Mandić: U određenom smislu – da. Kultura je dugo bila vezana uz institucije i ritual odlaska u muzej ili na lokalitet. Ovakvi prostori pomiču granicu i čine kulturno iskustvo dostupnijim široj javnosti. Međutim, prava demokratizacija ne znači samo fizičku dostupnost, nego i kvalitetnu interpretaciju. Baština mora ostati predmet razumijevanja, a ne tek vizualne potrošnje.
Argument: Da li je riječ o kulturnom turizmu prilagođenom novim generacijama i njihovom ograničenom rasponu pažnje?
Prof.dr Ante Mandić: Mislim da bi bilo pojednostavljeno govoriti o „manjku pažnje“ mladih generacija. Prije bih rekao da živimo u vremenu drukčijih obrazaca percepcije. Suvremeni čovjek kreće se brzo, ali i dalje traži smisao i autentično iskustvo. Upravo zato prostori poput Colossea imaju potencijal: oni ne zamjenjuju znanje, ali mogu probuditi znatiželju iz koje znanje nastaje.
Argument: Može li takav oblik turizma ugroziti klasične muzeje i umanjiti edukativnu vrijednost putovanja?
Prof.dr Ante Mandić: Ne vjerujem. Povijest nas uči da novi mediji rijetko uništavaju prethodne; češće ih redefiniraju. Metro-stanica ne može zamijeniti muzej, kao što uvod ne može zamijeniti knjigu. Ona može biti prvi susret, početna točka interesa i poziv na dublje istraživanje. Edukativna vrijednost putovanja ne ovisi o mjestu, nego o načinu na koji čovjek iskustvo interpretira.
Argument: Jesu li takve metro stanice najbrže i najautentičnije putovanje od antičkog do modernog doba?
Prof. dr Ante Mandić: To je možda i njihova najveća simbolička vrijednost. U Rimu silazak pod zemlju nije samo prometni čin nego susret s vertikalnom poviješću grada. Malo koji europski prostor tako snažno pokazuje da moderno ne briše prošlost, nego doslovno počiva na njoj.
Argument: Imaju li Hrvatska i Crna Gora mogućnost učiniti svoje kulturno nasljeđe vidljivijim i dostupnijim te što biste poručili u kontekstu evropskih integracija?
Prof. dr Ante Mandić: Apsolutno imaju. No baština sama po sebi nije razvojna strategija. Potrebni su znanje, sustavna interpretacija i odgovorna kulturna politika. Hrvatsko iskustvo pokazuje da europski okvir može pomoći zaštiti i međunarodnoj vidljivosti baštine, ali samo ako država zna što želi sačuvati i kako vlastiti identitet predstaviti bez folklorizacije i komercijalnog pojednostavljivanja.
Za Crnu Goru, kao i za sve manje europske države, ključno pitanje nije kako se uklopiti u Europu, nego kako u europskom prostoru ostati autentičan. To nije ni lak ni težak posao – to je prije svega ozbiljan posao koji traži kulturno samopouzdanje, institucije i dugoročnu viziju.
Nakon otvaranja muzejske metro stanice Colosseo-Fori Imperiali i Porta Metronia, istorijski poduhvat će zapravo tek početi jer slijede radovi na izgradnji najveće i tehnološki najnaprednije stanice muzeja u Evropi: Porta Venezia, a zatim će inženjeri i arheolozi krenuti u novi izazov, ispod rijeke Tibar sve dok ne omoguće rimljanima i turistima dolazak metroom do krajnjeg odredišta na liniji C, a to je San Pietro.
