Od rasta broja turista prema
upravljanju rastom turizma
Svetlana Popović Vujotić
Turizam
Crna Gora postigla je zapažene rezultate tokom turističkog ljeta 2026. godine.
Iz Ministarstva turizma saopštili su da je našu državu tokom prvih osam mjeseci posjetilo 2,2 miliona turista, što je oko devet odsto više nego prethodne godine. Ostvareno je blizu 13 miliona noćenja ili osam odsto više nego 2025. godine u istom periodu.
Preliminarni podaci Monstata pokazuju da je samo u avgustu bilo 264,48 hiljada dolazaka i 1,13 miliona noćenja turista u kolektivnom smještaju. Dominirali su stranci. Tradicionalno najposjećenije je bilo crnogorsko primorje 92,1 odsto, zatim glavni grad 3,6 odsto a na trećem mjestu sa 2,8 odsto bila je planinska regija.
Statistika najvrelijeg mjeseca ponovo je potvrdila ozbiljan turistički disbalans između mora i planina, iako odavno znamo da bi trebalo biti drugačije.
Turizam je strateški državni interes jer od njega živimo pa svako od nas u svom domenu, ne samo da treba već mora, da mu bude podrška i saveznik.
Oni kojima je to najpreča obaveza su „Aerodromi Crne Gore“, čiji je izvršni direktor Roko Tolić krajem septembra rekao da je ta kompanija dva mjeseca ranije nego minule godine, opslužila tri miliona putnika, koji su se, istine radi, ljetos često osjećali stiješnjeno i užareno, kako pod krovom aerodromskih zgrada, tako i ispred njih.
Ali, prošlo je.
Povećanje avio prometa uslijedilo je nakon otvaranja novih konekcija sa važnim inostranim tržištima. Rast će, kako je obećao Tolić, pratiti ubrzan razvoj infrastrukture, zbog čega bi već idućeg ljeta trebalo očekivati značajno proširenje kapaciteta aerodroma u Podgorici i Tivtu.
U vremenu kada Crna Gora predsjedava Komisijom za Evropu UN turizma definitivno su premašeni rezultati iz, do sada rekordne 2019. godine, i trenutno smo, prema izvještaju Evropske turističke komisije, najbolja ocijenjena turistička destinacija u Evropi.
Crna Gora u trenutku kada se, kako političari kažu, nalazi pred vratima Evropske Unije, užurbano je gradilište čiji domaćini žele spremno da dočekaju goste, koji već pakuju kofere za put u buduću, 28. članicu zajednice.
Građani pomalo zbunjeni posmatraju brzinu transformacije državnih i društvenih tokova, dok putuju novom saobraćajnicom od Tivta prema Budvi, posmatraju Boku iz gondola koje lebde nad liticama jednog od najljepših zaliva svijeta zahvaljujući atraktivnoj žičari Kotor-Lovćen, hitaju auto putem „Princeza Ksenija“ ka kolašinskim rizortima …
Djeluje nestvarno ali je zapravo stvarno. Ne boli ali zaista košta. Sami jesmo ali u društvu bez kojih ne bi mogli postići toliko koliko svakodnevno pokazujemo da možemo.
Nekome nepoznanica, drugima otvorena knjiga.
Interesuje nas šta će turizam kakav poznajemo na ovom prostoru, raznolikim činjenjenjem ili nečinjenjem, dobiti a šta izgubiti, ako se u procesu promjena ne budemo držali ispravnog kompasa?
Odgovore smo potražili u razgovoru sa dr Markom Koščakom, profesorom na Sveučilištu u Mariboru, čije polje akademskog interesovanja su održivi i turizam zajednice, turistička geografija i upravljanje turističkim destinacijama.
Dr Koščak je osnivač Slovenske mreže za ruralni razvoj, koja je dio evropske mreže PREPARE. Dugi niz godina bio je vođa projekta regionalne inicijative za održivi turizam “Heritage Trails in South East Slovenia”. Preko tri decenije radio je kao savjetnik u programima UNDP-a, vezanim za lokalni održivi razvoj i inicijative održivog turizma u zemljama jugoistočnog Balkana i Hrvatske. Bio je savjetnik u Vladi Republike Slovenije za strukturnu politiku i ruralni razvoj.
Naš sagovornik je doktorirao 1999. godine u Sloveniji a studirao je i u Ujedinjenom Kraljevstvu i Austriji.
Fakultet za turizam, Brežice, Slovenija
Argument: Šta će za turizam Crne Gore značiti ulazak u Evropsku Uniju?
Dr Koščak: Ulazak u EU za Crnu Goru mogao bi predstavljati veliku razvojnu priliku za turizam, ali i trenutak u kojem bi se mogle učvrstiti postojeće slabosti. Najvažnija pouka iz slovenskog iskustva bila bi da članstvo samo po sebi ne stvara kvalitetniji turizam: ono otvara tržište, kapital i razvojne instrumente, dok uspjeh ovisi o tome kako država upravlja rastom.
Pristupanje Uniji imalo bi snažniji relativni utjecaj na turizam nego što je imalo na Sloveniju, jer je turizam već sada jedna od ključnih grana crnogorske ekonomije, a zemlja je izrazito mala, otvorena i prostorno osjetljiva.
Argument: Da li članstvo u zajednici evropskih naroda jača povjerenje i međunarodni imidž Crne Gore kao destinacije?
Dr Koščak: Za malu državu reputacija je izuzetno važna. Ulazak u EU mogao bi predstavljati svojevrsni „pečat institucionalnog povjerenja”, što je važno ne samo za turiste nego i za investitore. To bi dodatno moglo povećati percepciju Crne Gore kao: sigurne destinacije, institucionalno stabilnije države, dijela zajedničkog evropskog prostora, pouzdanog odredišta za putovanja i investicije.
Dugoročno, jedna od najvećih koristi mogao bi biti veći pristup evropskim fondovima, ali ključna lekcija je da: EU fondovi nisu samo novac za nove objekte. Oni bi prvenstveno trebali biti instrument za rješavanje razvojnih problema koji već postoje i najbolje je koristiti ih za: saobraćajnu infrastrukturu, javni prijevoz, upravljanje otpadom, vodosnabdijevanje i kanalizaciju, zaštitu obale, obnovu kulturne baštine, razvoj sjevera, biciklističke i pješačke rute, digitalizaciju turističkih usluga, energetsku tranziciju hotela i drugih turističkih objekata.
Argument: Evropska perspektiva Crne Gore kao prilika za dugo željenu turističku transformaciju i smanjenje zavisnosti od “turizma na obali”?
Dr Koščak: Crna Gora danas ima vrlo snažan turistički identitet, ali je veliki dio prometa koncentriran na: Budvu, Kotor, Herceg Novi, Tivat, Ulcinj i obalni pojas općenito. To stvara nekoliko problema: prostorna koncentracija + sezonska koncentracija + infrastrukturni pritisak. Zato bi članstvo u EU trebalo iskoristiti, ne za dodatno povećavanje pritiska na obalu, nego za teritorijalnu redistribuciju turizma.Tu su najveće prilike: sjever Crne Gore, planinski turizam, Durmitor, Prokletije, ruralne zajednice, nacionalni parkovi, kulturni turizam, vinske i gastronomske rute, zdravstveni i wellness turizam, aktivni turizam.
Jedna od najvažnijih strateških poruka, po mom mišljenju je: Evropska Unija trebala bi pomoći da više turista putuje po Crnoj Gori, a ne samo da više turista dolazi u Crnu Goru.
Argument: Koje greške ne smijemo napraviti otvaranjem tržišta za veći broj turista?
Dr Koščak: Ako nakon ulaska u EU cilj postane: „Sada imamo pristup još većem tržištu, moramo privući što više turista”, Crna Gora bi mogla dodatno pojačati probleme koje već poznaje: gužve, preopterećene ceste, pritisak na vodu, otpad, urbanizaciju obale, rast cijena stanovanja, konflikte s lokalnim stanovništvom. Zato bi pokazatelji uspjeha trebali biti ne samo: broj dolazaka, broj noćenja, nego i: turistička potrošnja, lokalna dodana vrijednost, prosječna dužina boravka, produktivnost, zadovoljstvo stanovnika, pritisak na okoliš, potrošnja vode i energije, sezonalnost.
Crnoj Gori ne treba nužno više turista. Trebaju joj bolji turistički rezultati.
Argument: Postoji li potencijalna opasnost od nekontrolisane gradnje?
Dr Koščak: To je vjerovatno najveći prostorni rizik. EU članstvo može povećati interes investitora za: hotele; apartmane, marine, turističke komplekse, nekretnine. Ali investicije same po sebi nisu razvoj. Najveća greška bila bi da se razvoj turizma poistovjeti s: više betona + više apartmana + više kreveta. Crna Gora mora vrlo jasno razlikovati: turističku investiciju od nekretninske spekulacije predstavljene kao turistička investicija. Posebno na obali, prostor je ograničen i praktično je neobnovljiv resurs. Jednom izgrađena i urbanizirana obala vrlo se teško može vratiti u prvobitno stanje.
Argument: Kako da ekonomska korist od izvjesno većeg broja inostranih investicija nakon pristupanja EU ostane u značajnijem obimu državi i građanima?
Dr Koščak: Članstvo u EU može privući kapital, što je pozitivno. Ali postoji opasnost da najveći dio turističke vrijednosti završi izvan zemlje. Ako strani investitor: izgradi hotel, koristi uvoznu hranu, zapošljava privremenu radnu snagu, angažira strane kompanije, a profit se vraća izvan Crne Gore, onda lokalni ekonomski učinak može biti znatno manji od očekivanog.
Zato bi cilj trebao biti, ne samo više stranih investicija, nego veća lokalna povezanost investicija. Hotel bi trebao biti povezan s: lokalnim poljoprivrednicima, vinarima, ribarima, lokalnim vodičima, kulturnim institucijama, lokalnim proizvođačima, malim i srednjim poduzećima.
Tada turistička potrošnja ostaje u lokalnoj ekonomiji.
Argument: Da li će ulaskom u Evropu već prilično nestabilno domaće turističko tržište rada biti bliže rješenju koje će odgovarati i radnicima i privredi, ili se trebamo pripremiti za nove izazove?
Dr Koščak: Ovdje postoji direktna paralela sa Slovenijom. Otvaranje prema EU može značiti: lakši dolazak stranih radnika, ali i lakši odlazak domaćih radnika u druge evropske zemlje. Zato bi Crna Gora mogla doživjeti isti paradoks: više turista, više hotela i više investicija – ali nedovoljno ljudi koji žele raditi u turizmu. To znači da rješenje nije samo u „uvozu radne snage”.
Potrebno je raditi na: većim plaćama, kvalitetnijim radnim uvjetima, profesionalnom obrazovanju, karijernom razvoju, stanovanju za sezonske radnike, povezivanju obrazovanja i turističke privrede. U suprotnom, turistički rast može postati ograničen upravo nedostatkom ljudi.
Argument: Kako u okolnostima značajno većeg protoka ljudi na geografski malom ali izuzetno atraktivnom prostoru, sačuvati zadovoljstvo lokalnog stanovništva koji čine dušu domaćeg turizma, kulture, identiteta?
Dr Koščak: Ovo je možda najvažnija lekcija iz iskustava brojnih evropskih destinacija. Ako stanovnik Kotora, Budve ili drugog turističkog mjesta počne osjećati da: više ne može normalno živjeti u gradu, stanovanje postaje preskupo, infrastruktura je preopterećena, javni prostor pripada turistima, turizam donosi profit nekolicini, a probleme svima, onda turizam gubi društvenu legitimnost.
Zanimljivo je da novi crnogorski Zakon o turizmu i ugostiteljstvu, koji je Vlada usvojila u formi nacrta u junu 2026., upravo naglašava kvalitet života lokalnih zajednica, regionalnu diversifikaciju, otpornost destinacija i digitalizaciju. To pokazuje da je ovaj problem već prepoznat na razini turističke politike.
Argument: Može li „Wild Beauty“ preživjeti talas velikih turističkih promjena u najavi?
Dr Koščak: Crna Gora ne smije održivost pretvoriti samo u marketinški slogan. Vaša država ima ogromnu prednost u svom prirodnom identitetu. Ali „Wild Beauty” ili „zelena destinacija” nemaju vrijednost ako istovremeno postoje: nekontrolirana gradnja, problemi s otpadom, zagađenje mora i rijeka, prekomjerni promet, preopterećeni nacionalni parkovi.
Održivost mora postati sustav upravljanja, a ne samo promocijska poruka. To znači: ograničenja nosivog kapaciteta, monitoring posjetitelja, upravljanje prometom, zaštitu osjetljivih područja, ekološke standarde smještaja, mjerenje stvarnih učinaka turizma.
Argument: Kako bi izgledao “idealan” scenario za turizam Crne Gore od prvih koraka u EU?
Dr Koščak: Po mom mišljenju, Crna Gora bi trebala slijediti sljedeću razvojnu logiku: nakon otvaranja EU tržišta ne povećavati automatski kapacitete. Povećavati kvalitetu i vrijednost, turizam prostorno širiti prema sjeveru i ruralnim područjima. Smanjivati sezonalnost i jačati lokalne lance vrijednosti Rezultat: više koristi od turizma, bez proporcionalno većeg pritiska na prostor i stanovništvo.
Argument: Ako bismo iskustvo Slovenije pretvorili u jednu preporuku za Crnu Goru, kako bi ona glasila?
Dr Koščak: Nemojte čekati da turizam postane prevelik problem pa ga onda pokušavati ograničiti. Upravljajte rastom dok još imate mogućnost izbora. Slovenija je relativno rano razvila ideju da njezina prednost ne može biti masovnost, nego kombinacija prirode, kvalitete, raznolikosti i veće vrijednosti po gostu. Crna Gora ima možda još snažniju prirodnu osnovu za takav model, ali i veći rizik od prekomjerne koncentracije turizma na malom obalnom prostoru.
EU ne smije biti prilika da Crna Gora primi što više turista, nego prilika da od postojećeg i budućeg turističkog prometa stvori više vrijednosti za lokalno stanovništvo, gospodarstvo i prostor.
U tom smislu, najveća greška ne bi bila premali rast turizma. Najveća greška bila bi nekontroliran rast.