Nova godina još se nije konačno uselila u naše živote iako januar privodi kraju svoje trajanje. Magija praznika i dalje je prisutna uprkos činjenici da smo možda predugo slavili i previše trošili.
Evropa kojoj težimo, po tradiciji, prešla je u jednom danu iz stare u novu godinu i odmah nastavila ustaljenim ritmom jer vrijeme je novac.
Nama na Balkanu rastanci nijesu bolja strana a ni sa sastancima nijesmo baš u idealnom odnosu. Pripremamo se dugo za taj trenutak: danima ga euforično obilježavamo, potom od njega odmaramo a zatim ga se nostalgično sjećamo… Kad napokon dođe februar shvatimo zašto je važniji od januara i ne može se porediti s ostalim mjesecima.
Novogodišnji praznici dio su istorije ljudskog sjećanja. Njihova popularnost nije upitna ali jeste osjećaj koji ih prati. Neko se radovao dok je drugi tugovao.
Srećni su se uglavnom trudili da ne misle o usamljenim, siromašnim i nemoćnim, ne želeći da im zadovoljstvo pokvari briga o tuđim problemima. Tužni su zbog praznika bili depresivni…
“Šta je čovjek a mora bit’ čovjek?”, pitao se Njegoš.
Altruizam i empatija temelj su moralnih vrijednosti čovječanstva. Niko ne može biti srećan i zadovoljan samo zbog bogatstva i moći. Svakom čovjeku potreban je drugi čovjek, i ne samo jedan, nego cijela zajednica.
Suština života je da volimo, razumijemo i pomažemo drugima.
Srećna nam 2026.godina!