Daleki Bliski istok,
osjetljiva zona svijeta
Svetlana Popović Vujotić
Život
Svijet je mali bez obzira koliko takav stav istorijski, geografski, demografski ili kulturološki djelovao utopijski. Mali je jer nam je sve veliko što se dogodi negdje daleko, zapravo veoma blisko, najčešće po posljedicama koje osjećamo.
Kriza i sukobi na Bliskom istoku su to ponovo potvrdili, šokirajući svijet ozbiljnim poremećajem tržišta nafte od koje zavisi globalna ekonomija. Međunarodna zajednica s velikom pažnjom prati diplomatske napore usmjerene na smanjenje tenzija između SAD-a i Irana, kao i proces stabilizacije pomorskog saobraćaja kroz Hormuški moreuz nakon nedavnih sigurnosnih izazova. Posebna očekivanja usmjerena su prema ishodu pregovora u Švajcarskoj, očuvanju trajnog mira i dugoročne stabilnosti na širem Bliskom istoku. Istovremeno, budućnost primirja između Izraela i Hezbolaha ostaje neizvjesna, opterećena međusobnim optužbama za kršenje dogovora i povremenim incidentima, što dodatno potvrđuje krhkost regionalne sigurnosne arhitekture i potrebu za nastavkom intenzivnih diplomatskih napora.
Neki evropski lideri (Emmanuel Macron), kako su prenijeli svjetski mediji, izrazili su sumnju u dugoročnu stabilnost sporazuma i okončanje rata na Bliskom istoku …
Za “Argument” je o izazovima kriznog područja govorio prof. dr. Zijad Bećirović, direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane.
IFIMES od 2018. godine ima specijalni konsultativni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću (ECOSOC) Ujedinjenih nacija u New Yorku, a ujedno je i izdavač međunarodnog naučnog časopisa za evropske integracije “European Perspectives”. Naučno-istraživački rad prof. dr Zijada Bećirovića usmjeren je na područja međunarodnih odnosa, interkulturalnog menadžmenta i interkulturne komunikacije, savremenih odnosa između Zapada i islamskog svijeta, Bliskog istoka i Balkana, kao i na pitanja islama i judaizma. Posebnu pažnju posvećuje proučavanju društvenih, političkih i sigurnosnih procesa na Bliskom istoku i Balkanu, analizi međunarodnih odnosa te izazovima savremenog upravljanja u multikulturalnom okruženju.
Tokom akademske i profesionalne karijere objavio je brojne naučne i stručne radove, stekao niz uglednih domaćih i međunarodnih priznanja: Zlatna medalja Crans Montana Foruma u Ženevi (2012), priznanje za najboljeg menadžera i najbolji institut u jugoistočnoj i srednjoj Evropi (2016), nagrada Mostar Peace Connection (2018), Nagrada za posebna dostignuća Life Learning Academia (2018).
Prof. dr. Bećirović aktivno je angažovan u međunarodnim akademskim i poslovnim mrežama. Ambasador je Commonwealth Entrepreneurs Cluba u Londonu i ambasador znanja, član Akademskog odbora Futurale Collegea u Montrealu (Kanada), član Savjetodavnog odbora časopisa Anatolian Journal of Politics and Economics te predsjednik Stručnog žirija za izbor najmenadžera i najličnosti jugoistočne i centralne Evrope.
Argument: U kom opsegu se mogu kretati posljedice krize na Bliskom Istoku, prvenstveno za susjedne zemlje i one koje gravitiraju zoni rizika?
Prof.dr Zijad Bećirović: Posljedice krize na Bliskom istoku imaju višeslojan karakter i obuhvataju sigurnosne, političke, ekonomske i humanitarne aspekte. Susjedne zemlje, poput UAE, Katara, Turske, ali i Egipta, suočavaju se s rastućim sigurnosnim izazovima, uključujući rizike od širenja regionalne nestabilnosti, narušavanja unutrašnje sigurnosti, jačanja radikalnih aktera i povećanih migracionih pritisaka. Na ekonomskom planu, ove države su pogođene poremećajima u trgovinskim tokovima, investicionim kretanjima i lancima energetskog snabdijevanja. Istovremeno, pojedine zemlje, posebno veliki izvoznici energenata, mogu kratkoročno ostvariti određene koristi uslijed rasta cijena nafte i plina.
Međutim, dugoročno nestabilnost nikome ne odgovara, svaka veća eskalacija krize neizbježno narušava regionalnu stabilnost, smanjuje investicionu atraktivnost i povećava percepciju rizika kod međunarodnih investitora, osiguravajućih kuća i ekonomskih aktera. Zbog toga posljedice krize nadilaze neposredno pogođene zemlje i mogu imati šire implikacije na globalnu sigurnost, energetsku stabilnost i međunarodne odnose.
Argument: Zemlje Evrope i ostatak svijeta strahuju od posljedica energetske krize i ekonomskih turbulencija, da li u slučaju pogoršanja situacije na Bliskom istoku imaju jednako snažne odgovore na te izazove?
Zijad Bećirović: Evropa danas raspolaže razvijenijim mehanizmima odgovora nego u prethodnim kriznim periodima, prije svega zahvaljujući diversifikaciji energetskih izvora, većem oslanjanju na uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG), razvoju obnovljivih izvora energije i jačanju strateških rezervi. Ipak, ti kapaciteti ostaju ograničeni u slučaju dugotrajnije destabilizacije Bliskog istoka, imajući u vidu da globalno energetsko tržište i dalje ostaje izrazito osjetljivo na poremećaje u ključnim transportnim pravcima. Istovremeno, otpornost evropskih država nije jednaka. Dok razvijene ekonomije posjeduju snažnije finansijske, energetske i institucionalne mehanizme za ublažavanje posljedica kriza, manje i energetski zavisnije zemlje ostaju znatno izloženije vanjskim šokovima. U slučaju ozbiljnije eskalacije teško je očekivati jedinstven i podjednako snažan evropski odgovor; realnije je pretpostaviti različite, često parcijalne i nedovoljno usklađene reakcije, koje će odražavati različite nivoe otpornosti, nacionalne interese i strateške prioritete pojedinih država.
Argument: Da li Vaš Institut ima konkretne podatke o količini nafte koja se do sada distribuirala preko moreuza, kao uskog grla ovog sukoba, i koliki je to manjak na dnevnom nivou?
Zijad Bećirović: Prema dostupnim analizama i relevantnim međunarodnim energetskim izvorima koje IFIMES kontinuirano prati, kroz ključne pomorske prolaze na Bliskom istoku dnevno se transportuje između 17 i 20 miliona barela nafte i naftnih derivata. Ovi podaci ne uključuju transport ukapljenog prirodnog plina (LNG), čiji značaj u globalnom energetskom sistemu dodatno povećava stratešku važnost ovih pravaca. Takvi tokovi predstavljaju približno petinu ukupne svjetske potrošnje nafte, zbog čega bi svako ozbiljnije narušavanje sigurnosti ovih strateških koridora moglo izazvati trenutne poremećaje na globalnom energetskom tržištu i dovesti do rasta cijena energenata. U finansijskom smislu, takvi poremećaji proizvode gubitke koji se mjere milijardama dolara dnevno u okviru međunarodne trgovine energentima.
Iako globalno tržište posjeduje određene mehanizme prilagođavanja, uključujući diversifikaciju transportnih ruta, povećanje strateških rezervi i dodatnu proizvodnju u drugim regijama, kapaciteti za kompenzaciju ostaju ograničeni. Zbog toga bi dugotrajniji poremećaji u ovim ključnim energetskim pravcima mogli imati široke posljedice po inflaciju, ekonomsku stabilnost i međunarodne odnose.
Argument: Kakve spoljnopolitičke posljedice će imati ovaj sukob?
Zijad Bećirović: Bliski istok više nije apsolutni epicentar globalnih zbivanja, ali ostaje jedna od najosjetljivijih i najrizičnijih tačaka međunarodnog sistema. Aktuelne krize i sukobi dodatno produbljuju postojeće geopolitičke podjele i ubrzavaju proces formiranja suprotstavljenih blokova u savremenim međunarodnim odnosima. Velike sile svoje interese sve češće nastoje ostvarivati kroz indirektne oblike djelovanja, čime se povećava rizik od širenja i intenziviranja tzv. proxy konflikata. Istovremeno, jača uloga regionalnih aktera koji kroz postojeće krize pokušavaju redefinisati vlastite strateške pozicije, povećati uticaj i oblikovati novu regionalnu ravnotežu.
Multilateralne institucije suočavaju se s dodatnim pritiscima, pri čemu njihove ograničene sposobnosti u prevenciji i upravljanju krizama ovakvih razmjera postaju sve vidljivije. Dugoročno posmatrano, ovakvi sukobi ne utiču samo na regionalnu stabilnost, već predstavljaju ozbiljan izazov za međunarodni poredak. Produžavanje konflikata doprinosi eroziji principa međunarodnog prava i stvara opasnu percepciju da upotreba sile može postati prihvatljiv instrument za ostvarivanje političkih ciljeva.
Argument: Analizirajući mentalitet protivnika i motiv sukoba, ali i neutralnost ostatka svijeta, kako vidite budući razvoj situacije na Bliskom Istoku?
Zijad Bećirović: Trenutna dinamika sukoba ukazuje na nastojanja da se njegova eskalacija ograniči unutar određenog geografskog i političkog okvira, s ciljem sprečavanja šire regionalne destabilizacije. Ipak, historijsko iskustvo pokazuje da ovakvi konflikti često poprimaju nepredvidive tokove, posebno kada su isprepleteni dubokim ideološkim, religijskim i geopolitičkim interesima. Neutralna pozicija dijela međunarodne zajednice u značajnoj mjeri proizlazi iz pragmatičnih strateških interesa, a manje iz stvarne distance ili potpuno objektivnog posredovanja. U narednom periodu moguće su faze privremenog smirivanja, ali i nove eskalacije, uz stalni rizik od pojedinačnog incidenta koji bi mogao promijeniti dinamiku sukoba i izazvati šire regionalne posljedice.
Argument: Mir nema alternativu, koliko je u ovom trenutku taj uzvišeni cilj blizu ili daleko, i od čega zavisi?
Zijad Bećirović: Mir zaista nema alternativu, ali u savremenim međunarodnim odnosima često nije neposredni cilj, već rezultat složenog procesa usklađivanja i balansiranja različitih političkih, sigurnosnih i strateških interesa. U aktuelnom geopolitičkom kontekstu mir se čini relativno udaljenim, jer su ključni akteri prvenstveno usmjereni na ostvarivanje kratkoročnih ciljeva i očuvanje vlastitih pozicija.
Održivi mir može biti zasnovan jedino na stvarnoj političkoj volji velikih sila, spremnosti svih relevantnih aktera na kompromis i jačanju međunarodnih mehanizama za prevenciju i rješavanje konflikata. Bez tih pretpostavki, međunarodni sistem odnosno poredak ostaje zarobljen u stanju produžene nestabilnosti, u kojem krize sve više postaju obrazac djelovanja, a ne izuzetak.